kujkoja

 

uto - 11.11.2008

2

Slika na MojBlogu

 

Da li ste nekada bili prvi?

 

I ako mislite da niste, varate se....

 

Svako od nas to manje ili vise zeli... Cesto sam se pitao...

 

-Da li je moguce da sam uvek DRUGI?

 

-Kako to da nisam treci, peti, sesti...?

 

Takodje sam nekoliko puta u sportskoj karijeri bio DRUGI strelac lige (DRUGE)... DRUGO dete.... Obaveze zavrsavao DVA dana posle.... Na sastanke umeo da zakasnim i po DVA sata....Za spremanje ispita uvek mi fali jos DVA dana ili pocnem DVA dana pred polaganje da ga spremam...Kada sam prvi put polagao vozacki test pao sam za DVA boda, pogadjate polozio ga  narednog (DRUGOG) puta...Bar hiljadu puta mi se neko(a) grubo obratio(la): " ma DVOJKA si"...Rodjen sam februara (DRUGOG) meseca i to DVADESET DRUGOG i zamislite tacno u DVADESET DVA casa. Toliko je taj broj DVA oko mene da je poceo da mi smeta...

 

Mozda su samo egoisti prvi, mozda treba biti takav, mozda je samozivost, karakterna osobina, koja vodi do uspeha i famoznog prvog mesta.

 

Zelim bar u jednoj stvari da budem prvi, bilo kojoj, sporedoj, nije bitno, vazno je samo jednom biti prvi. Biti nekom ili necemu na prvom mestu. Znam, mogu da ustanem ili ne spavam i odem ispred prodavnice i zauzmem prvo mesto u redu za hleb i mleko ali opet to je nesto DRUGO, vise iscenirano, vise na silu...

 

Jednog dana sam izaso iz kuce i vratio se posle DVA dana tacno DVA sata iza ponoci, na vratima me docekalo zabrinuto lice oca. Gledao me oko DVA minuta bez reci, valjda dok je skontao da sam citav, ziv i zdrav, a onda je usledila cuvena recenica koja mi je skinula " teret s ledja"...

 

* " Pojede me zivog. U grob ces pre vremena da me oteras. BOLJE DA SAM TE IZDRKO U WC SOLJU".

 

Ova kritika mi je trebala,  doslo mi je da se smejem i skacem od srece, ali sam morao da ispostujem zabrinuto lice caleta koji verovatno nije spavao DVA dana.

 

Tog trenutka sam shvatio da sam bio prvi. Da bio sam prvi kao i  TI koji citas ovu pricu. Svi smo bili prvi kada samo prelazili iz oca u majku. Milioni majusnih potencijalnih ljudi je ucestvovalo u toj trci ali JA ( TI), JA sam bio prvak te trke i to kakve, jedne od najmasovnijih. JA (TI) sam bio egoista da sam uspeo svakog da zgazim, sapletem i ko zna kojim i kakvim prljavim sredstvima zaustavim i pobedim. Postavim lakat kada je mozda neko pokusao da me pretekne. JA (TI) sam bio samozivnik, zato sam i uspeo da uletim prvi.

 

Od svih njih samo mi je zao onog DRUGOG, valjda zato sto je trku zavrsio na DRUGOM mestu, tako masovna trka a DRUGO mesto koje nista ne znaci... Mozda smo mogli zajedno da uletimo, mozda sam mu u odsudnom trenutku napravio pakost jer sam bio pun pakosti, egoizma, samozivosti... Hteo to prvo mesto samo za sebe.

 

Ko zna zasto je to dobro? Da li bi ova zemlja mogla da istrpi jos jednog, istog, MENE?

 

Ovo je moj DRUGI post i posvecujem ga svakom ko misli da nikada nije bio prvi.

 

 

 

pon - 10.11.2008

URANAK

Posle, uvek kratkog, letnjeg raspusta dodje i taj dan.... 1. septembar... Odzvonilo mi je.... To shvatih onog trenutka kad mi je budilnik , kupljen za "ednu chvenu" , prekinuo uzivanje sa rasnom kjubankooom....

Lagano podizem kapke da ih slucajno ne uganem, teski su ko Trepca. Prvo sto sam uocio negde na sredini mog kreveta je nesto nalik satoru, podignuto cebe sa jednim drzacem u sredini.... Znam, sad bih ga sredio, udarim dve do tri vaspitne i takozvani sator sklopljen, nego cujem oca kako me bodri "ustaj konju, nema vise da mrsis muda do podne, nemoj ja da te podizem iz kreveta..."

Uh kakve surove realnosti.......

Skacem iz kreveta, carape od prekjuce odlepljujem sa zida, jasno, manje se osecaju nego jucerasnje, njih cu sutra.... Navlacim trenericu i pravac " VENECIJA"...... Samo sto sam se uhvatio za kvaku, cujem majku kako se svadja sa ogledalom doterujuci sminuku, taman posla da sef racunovodstva ne izgleda ugladjeno i autoritativno, izgleda da se samo tamo postovao taj njen autoritet, bilo mi je jasno da je moja viza istekla.... Obracam se muskom fosilu:

- Matori

Sta je....

- Daj neku kintu

Tebi?

-Pa meni... kome ces? Nemoj prvi dan u srednjoj skoli da mi sjebes....

Pocinjem da obrazlazem svoj zahtev...

-Upoznacu nove drugove, pa mozda knjige treba da se kupe, pa uzina cale, znas kako...

Nisam ni zavrsio s izlaganjem svog potencijalnog problema, a matori vadi crkavicu iz dzepa samo da me ne bi slusao dok pije prvu jutarnju kafu, baca na sto citajuci novine i ne primecujuci me.

Dijalog  zavesen...

Kad nema kise i grad je dobar...Kupim pare sa stola i u letu kontam da ima za paklu LUCKY-a i nekoliko kafica, naravno vec sam isplanirao da necu izdrzati sve casove u nizu.... Pa kako i da izdrzim, lepo moja baba govorila da imam " kondrci u dupe ", mada ni danas ne znam sta je to ali mi je bilo dobro opravdanje da ne sedim na svakom casu.

Izlazim iz kuce, udisem jutarnji vazduh isti onaj kao kad se vracam iz grada posle dobrog provoda.... Osvezava uspomene... Setih se, imam jos pola dzointa u dzepu trenerice....

Iduci niz ulicu palim patrljak od dzointa, mio dim mi para pluca, gledam niz ulicu i hitam ka  Tehnickom Skolskom Centru...